“pa sad”

11 navečer, a vani 27. Sutra ujutro dok mi frend koji živi par sto metara dalje bude govorio kako je po noći bilo 13 i morao se pokrivati, ja budem kao:

💪

Poezija u nastavcima.

Godina je 34.572.731.076, osmi srpnja. Ljudska vrsta je nestala pred oko 7 milijardi godina. Cijeli svemir je jedna oveća Dysonova sfera. Stanovnici Glabarbraxa već eonima ne žive u svojim tjelesnim oblicima, kao i ostatak univerzuma. Mliječna industrija bude kao:

Sjećate li se da je Večernji nekad zapravo bio cool? Niti ja.

Never forget.

I was raised on these streets

Lajna koke zamotana u 20€.

Hrvatske Željeznice u 2026.

Srp i čekić.

Sretan mu stoti!

Širok osmeh i zlatan ud.

Ova roda nam dolazi na livadu iza kuće već godinama, a nekako mi do danas nije palo na pamet uslikati ju.

Ovo je definitivno karta.

Osim bistre juhe i pečenog mesa.

Evo kako vrućine djeluju na mene.

Ja vidim supergroznu majicu sniženu na 7€, ja kupim.

Frend poslao poruku iz bolnice.

8 i pol tisuća kvadrata okućnice je muka za košnju i održavanje ali da je lijepo - je.

Počela sezona.

Renesansni čovjek.

Gospođo, pojačajte malo klimu.

Baš sam neki dan u Eastbound and Down naletio na nešto slično:

Ovo me više puta nasmijalo jučer.

FB frendu (koji je slučajno iz maminog rodnog sela) se noćas radi kvara na instalacijama zapalio traktor.